|KOLUMNA| - Samozapošljavanje kroz inovacije na svjetskom tržištu rada- startup, coworking i crowdfunding

Stranice Mladeži mjesto su interakcije na kojemu svi možemo podijeliti svoje misli, ideje i stavove. Komunikacija je dvosmjerni proces stoga Vas molimo da nam šaljete svoje tekstove koje ćemo rado objaviti. Pritom Vas molimo da vaši radovi budu u skladu s demokršćanskim i narodnjačkim vrijednostima, Domovinskim ratom i doktrinom prvog hrvatskog predsjednika Dr. Franje Tuđmana vodeći pritom računa o pluralizmu mišljenja i uvažavajući druge i drugačije.  Svoje uratke možete slati na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. . 

Oko 1,5 milijuna ili 53,6 posto od ukupnog broja diplomiranih prvostupnika do navršenih 25 godina života je nezaposleno. Zbog nemogućnosti pronalaska posla u struci masovno se zapošljavaju na poslovima koji zahtijevaju samo srednjoškolsku diplomu ali i niži stupanj obrazovanja. U 2012. godini u omjeru 100.000,00 naspram 90.000,00  više je prvostupnika zaposleno kao konobari, barmeni i pomoćnici u kuhinji doli kao inženjeri,  kemičari, fizičari i matematičari zajedno. Sudeći prema vladinim procjenama samo 3 od 30 prvostupnika  školovanih za ta zanimanja pronaći će posao kao profesori, učitelji ili računovođe do 2020. godine. 

Mislite da se ovi podatci odnose na Lijepu Našu?  Nažalost varate se, situacija je kod nas kao i u većini europskih država još gora.  Navedeni podatci rezultat su istraživanja Associated Pressa za Sjedinjene Američke Države i odraz su katastrofalnog stanja i problema nezaposlenosti mladih čak i u jednoj od tehnološko najrazvijenijih zemalja svijeta.

Uzmemo li u obzir psihičko i fizičko nasilje na poslu tzv. mobbing, pojavu depresije kao jedne od najraširenijih bolesti zapadnog svijeta, financijsku nestabilnost i ostale probleme urbanog stanovništva zaposlenog u korporacijama s jasno hijerarhijski ustrojenim lancem zapovijedanja postavlja se pitanje može li se što promijeniti?

U Europskoj Uniji jedna trećina problema radne snage povezana je s depresijom. Smanjena produktivnost, prijevremena mirovina i smanjen ekonomski rast rezultat su utjecaja depresije na  fizičko stanje, raspoloženje i misli radno aktivnog stanovništva. Smatra se da rezultat smanjene produktivnosti zbog utjecaja depresije iznosi 1 .44 bilijuna eura u Nizozemskoj, te 15.46 bilijuna eura u Velikoj Britaniji.[1]

Kad konvencionalni putovi traženja posla, poput oglasa u narodnim novinama, specijaliziranim internetskim portalima, natječajima po tiskanim medijima do onih manje poželjnih ali nažalost prisutnih odnosno  poznanstava i rodbinskih veza postanu beskorisni osim bijega u inozemstvo na koji su mnogi nažalost primorani izlaz može biti i u maloj revoluciji na svjetskom tržištu rada – coworkingu.

Coworking je suvremeni sustav rada temeljen na umrežavanju profesionalaca različitih zvanja, struka i afiniteta u zajedničkom radnom prostoru.  Uredska infrastruktura,  skupi uredski materijal, nedostatak mjesta prikladnih za održavanje poslovnih sastanaka, prezentacija ili tribina su praktični problemi s kojima se poduzetnici svakodnevno susreću. Uz minimalne troškove odnosno plaćanjem članarine u coworking zajednici problemu se može stati na kraj . Coworking ne označava samo fizički prostor već i zajednicu neovisnih pojedinaca koji djeluju na tržištu. Ovakav 'združeni' način rada uz pojačanu komunikaciju i interakciju uvelike povećava kreativnost često zagušenu monotonom rutinom ili izoliranošću konvencionalnog uredskog posla. Prednost ovog tipa radog okruženja i etike je u tome što ljudi imaju mogućnost biti smješteni lokalno ali djelovati globalno.

U Hrvatskoj trenutno postoje 3 coworking zajednice, ona u Zagrebu, Osijeku i najmlađa, te ujedno i jedina na jadranu -  u Zadru koja upravo organizira svoj prvi  coworking dan- projekt s ciljem ostvarivanja inovacija i približavanja coworkinga lokalnim poduzetnicima i kreativcima.

Osim coworking zajednica logističku podršku projektima kroz koje se može ostvariti samozapošljavanje mladih mogu pružiti i različiti modeli poduzetničke infrastrukture poput  poslovnih zona, poslovnih inkubatora, centara kompetencija ili poslovnih akceleratora.

Čitajući ovo najvjerojatnije se pitate: Čemu sve to kad ja ionako nemam posao?

Kao što gospodin Hodak u svojim kolumnama često zna kazati 'Kada ti sve lađe potonu sjeti se da znaš plivati'.  Rješenje problema može biti u jednom od popularnih oblika samozapošljavanja tzv. Startup projektima. Startup je tvrtka kao i svaka druga koja ima samo jedan primaran cilj –profit.

Za razliku od etabliranih kompanija s jasno definiranim metodama rada, organizacijskim cjelinama i timovima profesionalaca i naravno profitom mjerljivim desetcima milijardama dolara startupovi su tvrtke koje rade na rješavanjima problema kada ono i nije očito, a uspjeh zagarantiran. Glavno i jedino obilježlje ovakvog tipa tvrtke s kojim se slažu gotovo svi teoretičari je mogućnost stalnog rasta.

Startup pojam je uglavnom vezan uz informacijske tehnologije međutim primjenjiv je i na čitav niz kategorija ljudskih djelatnosti od glazbe, filma, mode i dizajna do književnosti i slobodnog novinarstva. Jedna od prednosti je rad preko interneta što stavlja fokus na rad koji nije geografski ograničen čime se automatski osigurava veće tržište, a time i mogućnost rasta.

Jedan od pozitivnih primjera ovakvog načina poslovanja u Hrvatskoj je tvrtka Agrivi iz Kutine koja je razvila sustav koji poljoprivrednicima omogućuje dostupnost znanja upravljanja poljoprivrednim gospodarstvom, organizacijom i optimizacijom proizvodnog procesa.  Sinergijom znanja ekonomista, agronoma i informatičara zaposlenih u toj tvrtki kreirana je baza znanja koja poljoprivrednicima u preko 30 država svijeta pruža informacije o najboljim praksama proizvodnih procesa za preko 50 poljoprivrednih kultura.

Startup Agrivi financirala je grupa privatnih investitora iz Rijeke, genijalna ideja uz njihovu pomoć provedena je u djelo ali kako ću ja doći do love?

Uz konvencionalne načine financiranja poduzetničkih ideja poput raznih vrsta bankovnih kredita, državnih poticaja i često spominjanih sredstava iz fantomskih eu fondova sve popularniji je tzv. crowdfunding  model financiranja. Ovaj relativno nov i nezaustavljivo rastući način financiranja poslovnih ideja temelji se prezentaciji projekata i traženju sredstava za njihovu realizaciju putem mrežnih crowdfunding platformi. Ulagači su u ovom slučaju ljudi diljem svijeta koji doniraju novac za projekte koje smatraju perspektivnima. U svijetu danas postoji preko 500 crowdfunding platformi koje su samo u 2013. godini prikupile 5,1 milijardi dolara[2].

Postoji nekoliko tipova  crowdfundinga, a to su doniranje, nagrađivanje, posuđivanje i investiranje. Najpoznatije platforme za privlačenje donacija  putem nagrađivanja su Kickstarter i Indiegogo koje su prvenstveno namijenjene udrugama civilnog društva i raznim kreativcima. U njihovu  slučaju realizacija financiranog projekta donatorima  zauzvrat donosi predizdanje financiranog proizvoda , majicu s logom i slično. Preostali oblici financiranja namijenjeni su poduzetnicima koji za svoju donaciju zauzvrat dobivaju vlasničke udjele.  Neke od najpoznatijih platformi ovog oblika su Grow Venture Community, Seedrs i FoundedByMe.

Crowdfunding je nesumnjivo moćan način financiranja ideja i generiranja novih vrijednosti koji kroz promociju na crowdfunding  mrežnim platformama ujedno omogućuje testiranje interesa  tržišta, besplatnu reklamu i kanale za plasman proizvoda.

Europska komisija i SAD-a u procesu su zakonskog reguliranja ovog tipa financiranja dok Hanfa čeka primjere dobre prakse kako bi ju se primijenilo i na Hrvatsku. Posljedice financijske krize još se osjećaju na globalnom tržištu, poduzetnici sve manje mogu računati na banke koje su ujedno i najveći generatori krize stoga je u interesu svake države poticanje crowdfundinga, startup tvrtki i infrastrukture za njihovu izgradnju kao jedan od načina otvaranja novih radnih mjesta.

Vrijedi probati , zar ne?

Roko Milković