|KOLUMNA| - Veliki tjedan ili samo kraj jednog mandata

Stranice Mladeži mjesto su interakcije na kojemu svi možemo podijeliti svoje misli, ideje i stavove. Komunikacija je dvosmjerni proces stoga Vas molimo da nam šaljete svoje tekstove koje ćemo rado objaviti. Pritom Vas molimo da vaši radovi budu u skladu s demokršćanskim i narodnjačkim vrijednostima, Domovinskim ratom i doktrinom prvog hrvatskog predsjednika Dr. Franje Tuđmana vodeći pritom računa o pluralizmu mišljenja i uvažavajući druge i drugačije.  Svoje uratke možete slati na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Svaki izbori donose nešto novo. I da samo potvrđuju ono staro, nužno tjeraju na poboljšanje rada, bilo „lijevih“ ili „desnih“. Ispred svake stranke stoje godine za različite mogućnosti koje mogu iskoristiti i ponovno zaslužiti povjerenje birača, ili isto izgubiti. Svaka stranka ima priliku za svoj Uskrs. Hoće li ju i sadašnja vlast iskoristiti?

…tako bude večer, pa jutro – dan prvi. (Post 1,5b)

            Izbori možda i nisu pokazatelj onoga što cijela zemlja želi, ali jesu pokazatelj onoga što želi većina. Oni su kao stvaranje novoga dana. Jutrom se stvara nešto novo ali treba proći neko vrijeme da bi znali što taj dan donosi. Početak mandata sadašnje vlade bio je kao novo jutro, naročito za one koji su im dali svoj glas. Svi su očekivali nešto novo, drugačije. Izlazak iz krize, više radnih mjesta, napredak zemlje u svakom pogledu. Nakon početne ushićenosti i slavlja vladajućih i njihovih birača, uslijedilo je čekanje. I nije nam dugo trebalo da dočekamo prve rezultate. Ali kakve? Tako je bila večer, pa jutro – dan drugi, treći, četvrti… i još nije „stvoreno sunce“. Polako je nestajala i početna ushićenost, nestala je i nada da će promjena vladajućih donijeti nešto dobro. Moramo priznati da je ova Vlada ipak zaslužna za nicanje i rast nečega novoga. Raslo je nezadovoljstvo stanovnika Lijepe naše, rastao je broj nezaposlenih, rastao je broj (naročito mladih) koji odlaze iz naše zemlje… Poplave su odnijele kuće a još uvijek raste broj dana u kojem nisu izgrađene nove. Rastao je javni dug, nicali su šatori u Savskoj, nicale su i socijalne samoposluge, rastao je broj smijenjenih ministara… Tako bude večer, pa jutro – dan kada život u Hrvatskoj postaje težak.

I dijete se poznaje po onome što čini, je li čisto i pravedno djelo njegovo. (Izr 20,11)

            …koliko li će se više onda poznati odrastao čovjek po svojim djelima? Dijete može činiti dobro ili loše, ali ono nema zlu namjeru. Moral u djeteta možemo promatrati tek nakon njegove šeste godine, kada se isti počinje razvijati; kada možemo početi promatrati moral jednog političara? Ne treba generalizirati, nisu svi političari jednaki niti rade iz istih pobuda. Ali biti ministar znači služiti (lat. ministrare – služiti); ako netko služi, onda radi u korist drugoga. Kako ocijeniti Vladu koja svoje „služitelje“ smjenjuje upravo radi njihovih djela. Ako su djela čista i pravedna, nagrada je upravo mogućnost imanja časti služenja drugome. Ako pak djela nisu čista i pravedna, po čemu će se poznati takvi služitelji i po čemu će se pamtiti rad Vlade kojima pripadaju?

Jao onima koji pravdu pretvaraju u pelin, u prah bacaju poštenje! (Am 5,7)

            Kad se netko poziva na poštenje i pravedan sud, u nj valja gledati i čekati presudu koja će dati zadovoljštinu za svaku nepravdu. Posljednjih smo se godina naslušali priča o pravu i pravednosti, poštenju i dobrim djelima. Svatko može dobiti priliku da učini nešto dobro i korisno. Problem je ako sve ostane na priči. Mi i dalje slušamo o pravu i pravednosti, o poštenju i dobrim djelima…ali ne možemo se osvjedočiti o iste. S druge strane, svatko ima pravo izreći poštenu, korisnu i konstruktivnu kritiku. Ali istu treba znati i primiti. Američki pisac Franklin P. Jones rekao je kako je poštenu kritiku teško podnijeti, osobito od rođaka, prijatelja, znanca ili stranca. Očiti primjer onoga o čemu Jones priča jest sadašnja Vlada. Teško primaju kritiku i istu nemaju hrabrosti stoički podnijeti te se zamisliti nad svojim (ne)djelima. Što opet puno govori o njihovom karakteru. Primanje kritike vezano je uz karakter, karakter je vezan uz čovjekove osjećaje. Ako netko osjeća da je najbolji, najpametniji, najsposobniji…i kao takav odlučuje o sudbini velikog broja ljudi, vrlo lako ga mogu ponijeti ponos i visoko dignut nos. A ako nekoga taj ponos previše ponese, pa se njegov karakter pretvori u debeo obraz, kritika se o tako tvrd obraz samo odbije i rasprši kao da je udarila o stijenu. I ostanu samo ponos i visoko dignut nos, bez imalo osjećaja da se radi nešto krivo i da stvari treba mijenjati. Da, govorim o jednom premijeru.

Rad jedne Vlade može biti kratak i uspješan, dug i uspješan, kratak ili dug i neuspješan; može završiti/započeti još jednim mandatom kao nagradom za do sada učinjeno, a može završiti i neslavno. Rad ove Vlade podsjeća na Veliki tjedan. Slavno je počeo kao Cvjetnica, mahanjem palminim granama i uzvicima ushićenja nakon pobjede lijeve opcije. Ali nastavak mandata zaustavlja se na vazmenom trodnevlju. Samo ovdje Vlada nema mesijanski karakter nekoga tko će nas osloboditi muke nošenja križa. Baš naprotiv, ona je ta koja naš križ čini težim, a čini se da Ulica boli nema kraja i da će sve ostati na Velikoj suboti. Svatko se nada Uskrsu i boljemu sutra. Samo mi se čini da ćemo uz ovako vodstvo ostati u Velikom tjednu bez svanuća Uskršnjega jutra. Čini se da je ovo samo kraj jednoga mandata.

 Vazam je vrijeme nade, i zato ja znam da će svanuti bolje jutro, ubrzo, već na idućim izborima. Moj Bog je umro i uskrsnuo radi mene, radi čitavog čovječanstva. I meni će u nedjelju svanuti Uskrs, i s istom vjerom i nadom dočekat ću i iduće izbore. Bit će to dan kada će svanuti bolje jutro, kada će ovaj narod reći dosta onima koji ne poštuju ono što su naši očevi stvarali u krvi i boli. Svanut će novo jutro s novom snagom za novo vrijeme.

Moj Bog je živ!, to ću glasno izgovoriti na uskršnje jutro; jer koliko god jaram života kojeg nose Hrvati bio težak, Uskrs nam daje nadu da će biti bolje! Hoće, mora! Jer mi smo narod kojeg stoljećima bije nevolja, ali još uvijek, uz Božju pomoć stojimo na nogama! Još uvijek palimo svijeće na vazmeno bdijenje, očekujući Uskršnje jutro, i tu nam nadu nitko ne može uzeti!

Margareta Gregić