PRIOPĆENJE ZA MEDIJE POVODOM MEĐUNARODNOG DANA MATERINJEG JEZIKA

Materinji jezik jest onaj na kojem smo odgajani i kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli, najnježnije nijanse svojih emocija. Materinskim jezikom služimo se najbolje i najpreciznije – jer je u nas usađen od naših početaka, jer smo njime progovorili. U skladu s time, valja naglasiti da standardni jezik nikome nije materinji. Standard se usvaja u obrazovnim institucijama, a materinji jezik u obitelji. U početku bijaše riječ – ali ne bilo kakva, nego zavičajna, materinja.

Svjestan važnosti materinjeg jezika, UNESCO je 2000. godine donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskog jezika, želeći nas podsjetiti na obavezu očuvanja vlastitog jezika, ali i poticanje jezične i kulturne raznolikosti te višejezičnosti na globalnoj razini. Izumiranje koje prijeti brojnim jezicima diljem svijeta, prijetnja je i svijetu u cjelini zbog bogatstva koje se na taj način gubi u nepovrat. Smrt jezika istodobno znači i nestanak kulturnoga nasljeđa. UNESCO-ov atlas ugroženih jezika trenutno bilježi 2.474 jezika kojima prijeti izumiranje. Uz to, atlas bilježi i 230 jezika koji su nestali od 1950. godine. Porazan je podatak da svake godine u svijetu izumre 25 jezika (svaka dva tjedna jedan jezik manje) i da će se, ne promijeni li se nešto, do kraja 21. stoljeća, sadašnji broj jezika koji iznosi između 5 i 6 tisuća prepoloviti.

Na području Hrvatske tri su jezika navedena u kategoriji "ozbiljne opasnosti". Riječ je o istriotskom ili istrorumunjskom jeziku (žejanski i vlaški govor) kojima na području Istre govori tek nekoliko stotina ljudi, arbanaškom jeziku koji se govori u okolici Zadra i rusinskom jeziku (istočna Slavonija). Dalmatski jezik izumro je koncem 19. st., a njime  se govorilo u mnogim dalmatinskim gradovima do 15. stoljeća  te na Krku (veljotski govor) do konca 19. stoljeća.

Na Međunarodni dan materinskog jezika Mladež HDZ-a PGŽ-a konstatira da hrvatski jezik, koji smo u prošlosti morali spašavati od nasilnog potiskivanja i jugounitarizacije, danas moramo braniti od ravnodušnosti.

Naime, hrvatski je jezik zaštićen Ustavom RH i Ugovorom o EU. No svjedoci smo poplave anglizama (npr.: novinski naslov: Make up artistice na back stageu za break on bullinga bježe u šoping), čak i pokušaja kroatizacije anglizama (lajkati) i njihove uporabe u službenim situacijama koje apriori zahtijevaju korištenje standardnog hrvatskog jezika. Valja napomenuti da i Trgovački sud prema Zakonu o trgovačkim društvima doprinosi pa čak i potiče narušavanje standarda i norme hrvatskoga jezika upisujućiu registar sva imena tvrtki po željama hrvatskih vlasnika, ali na nehrvatskom jeziku s obrazloženjem poticanja globalne ekonomije.

Mladež HDZ-a PGŽ-a protivi se banalizaciji jezika i takvoj odluci jer je jezik odraz onoga što jesmo i za što smo se stoljećima borili, a ravnodušni stav vladajuće koalicije prema hrvatskom jeziku dovodi do mogućeg narušavanja nacionalnog identiteta. Današnji je dan prilika da ponovimo tvrdnju oneospornom pravu na posebnost vlastitog jezika koji je neotuđiv dio našeg identiteta i da podsjetimo napovijest hrvatskog jezika koja nam je bez ikakve skromnosti slavna i veličanstvena. Briga o jeziku nije rezervirana za „neke druge“, nego za sve nas. To je pitanje elementarne osobne higijene.