Ambasadori MHDZ-a u Bruxellesu

Prije gotovo dvije godine iz malenog slavonskog grada Pleternice stigao sam u Bruxelles - centar Europske unije. Još dok sam bio stažist u Europskom parlamentu posao akreditiranog asistenta činio mi se vrlo atraktivnim jer omogućuje rad u međunarodnom okruženju s kolegama iz ostalih 27 država članica EU, no za mene je to ipak puno više jer kroz svoje svakodnevno djelovanje asistenti rade za dobrobit Hrvatske i naših ljudi.

U Uredu voditeljice hrvatske EPP delegacije Dubravke Šuice u Bruxellesu i Strasbourgu radim s kolegicom Anteom Žeravicom i kolegom Pavlom Pocrnjom, dolazimo iz različitih sredina pa i kontinenata, s različitim obrazovanjem i pogledima na EU, ali kada je u pitanju Hrvatska naš stav je jedinstven. Uz dragocjeno iskustvo zastupnice Šuice to čini naš ured učinkovitijim. Također, iz Hrvatske nam podršku u uredu u Zagrebu pruža Eva Perica, dok je u našem dubrovačkom uredu Luna Polić.

Osjetio sam kako razmišljaju ljudi iz drugih zemalja i shvatio koliko je korisno za mladog čovjeka da upozna te različitosti kako bi ih znao cijeniti, ali i kako bi bolje upoznao sebe.

Dok nismo postali dio EU na Hrvatsku se u Bruxellesu gledalo kao na državu koja je tamo negdje i koja ne dijeli u potpunosti europske vrijednosti, povijest i kulturu što se djelomično i osjetilo u prvoj godini članstva, no uz razmjenu iskustava i informacija iz prve ruke na Hrvatsku se počelo gledati kao na ravnopravnu članicu Unije, čemu su svakako doprinijeli naši asistenti - "hrvatski ambasadori u Parlamentu".

Prije ulaska Hrvatske u EU, imao sam priliku stažirati kod slovenskog europarlamentarca Alojza Peterlea što je bilo neizmjerno vrijedno iskustvo. Osjetio sam kako ražmišljaju ljudi iz drugih zemalja i shvatio koliko je korisno za mladog čovjeka da upozna te različitosti kako bi ih znao cijeniti, ali i kako bi bolje upoznao sebe. Mislim da je i za Hrvatsku dobro da se otvara i prestaje stalno razgovarati sama sa sobom. Moje iskustvo u Europskom parlamentu samo me učvrstilo u želji da se u konačnici vratim u Hrvatsku jer, duboko sam uvjeren, i kući se može. Kod zastupnika Peterlea bio sam sjajno primljen, a kako je za vrijeme mog stažiranja Slovenija dala konačno zeleno svjetlo za hrvatsko članstvo u EU, kolege su me zezale kako sam u manje od mjesec dana sagradio most između Hrvatske i Slovenije.

Moje iskustvo u Europskom parlamentu samo me učvrstilo u želji da se u konačnici vratim u Hrvatsku jer, duboko sam uvjeren, i kući se može.

Za mene je obavljati asistentski posao kao da sam upisao još jedan fakultet jer sam stekao neprocjenjivo političko, kulturno i radno iskustvo u instituciji koja je predstavlja 510 milijuna Europljana, a to je apsolutno nešto najdragocjenije što mladi čovjek može dobiti i što sam spreman rado podijeliti s mladima u Hrvatskoj.

Marko Vidakušić