R. Milković: "Antifašizam" kao sredstvo političkog obračuna u tranzicijskim zemljama

Dogmatski antifašizam – izvorišna osnova monopola nad povijesnom istinom i proračunskim sredstvima

Antifašizam je sustav vrijednosti utemeljen na negaciji fašizma, nacionalsocijalizma i japanskog imperijalizma. Dakle totalitarnih ideologija veličanja jednonacionalne kolektivističke države koja je iznad svega i kojoj je sve podređeno, te jedne ideje nacije i rase odnosno njihove superiornosti u odnosu na druge. Za razliku od ostalih pozitivnih vrijednosti antifašizam nije afirmativan već predstavlja negaciju i kao takav bi nestankom biti svoga postojanja odnosno fašizma, nacizma i imperijalizma trebao prestati institucionalno djelovati.

Razlikujemo zapadni antifašizam francuskog predsjednika De Gaullea ili slavnih američkih generala poput Eisenhowera i Pattona i antifašizam istočnog tipa koji je u jednoj osobi iznio najvećeg antifašista, ali i najvećeg zločinca u povijesti (ukoliko nam je broj žrtava relevantan kriteriji nečijeg zločinačkog karaktera ) - Josifa Staljina. Dok su se zapadni antifašisti borili protiv totalitarnih ideologija za uspostavu liberalno demokratskih modernih država zasnovanih na načelima višestranačja, demokratskih prava, civilizacijskih tekovina i stečevina poput prava glasa, kandidature i odabira, prava na slobodu pisane i izrečene riječi, prava na prosvjed i okupljanje, javnog prakticiranja vjeroispovijesti i vjerovanja, istočni antifašisti, uključujući jugoslavensku narodnooslobodilačku borbu, crni fašizam zamijenili su crvenim – komunizmom. Država u kojoj nije bilo višestranačja, slobode govora, vjeroispovijesti, slobode kretanja, pravičnog suđenja i ostalih građanskih prava ne može se nazvati slobodnom ni samostalnom.

Sredstvo za politički obračun s neistomišljenicima

Hrvatski branitelji devedesetih su godina prošlog stoljeća oružjem izborili sva prethodno navedena prava naspram povijesne i pravne nasljednice Narodnooslobodilačke partizanske vojske Jugoslavije odnosno protiv Jugoslavenske narodne armije čiji su pripadnici bili obilježeni istim totalitarnim simbolom.

Antifašizam se u izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske spominje samo i isključivo u kontekstu zasjedanja ZAVNOH-a, upućujući na povijesni slijed i izraz nekih elemenata državnosti u povijesnom kontinuitetu i za modernu hrvatsku državu nije ništa važniji od Pragmatičke sankcije ili hrvatsko – ugarske personalne unije koje se u istim izvorišnim osnovama spominju.

Antifašizam danas, posebice u tranzicijskim društvima poput našeg služi isključivo za obračun s političkim neistomišljenicima koje se zbog normativnih i vrijednosnih nesuglasica etiketira pojmovima poput fašist, klerofašist, homofob, ognjištar, mračnjak i ostalim atributima iz radione monopolista na političku korektnost.

Monopol nad etiketama znači i monopol nad proračunskim sredstvima i upravo je to razlog ideološke hajke agresivne militantne manjine na prvi legitimni autoritet moderne i suvremene Republike Hrvatske koji se drznuo dirnuti u osinje gnijezdo i otvoriti temu antitotalitarizma kao jedinog održivog sustava vrijednosti u demokratskim društvima temeljenima na pluralizmu mišljenja kao preduvjeta za ravnopravnu participaciju u međunarodnoj tržišnoj utakmici.